Акиро Куросава

„Не могу себи приуштити да мрзим никога. Ја немам толико времена.”

МУДРЕ ИЗРЕКЕ СЕРАФИМА САРОВСКОГ

МУДРЕ ИЗРЕКЕ СЕРАФИМА САРОВСКОГ
ПОУЧНО!

Newspapers Ecumenical Васељенске новине

АМБЛЕМ ТАЈНОГ ПИСМА СВЕТА

АМБЛЕМ ТАЈНОГ ПИСМА СВЕТА
КОНЦЕНТРИЧНИ КРУГОВИ Ралф Валдо Емерсион

Зона преливања

ЛеЗ 0009209 Зона преливања. Леонид Шејка. - ...Улазећи, дакле, у Ђубриште, могао сам без задржавања да пођем у правцу Замка, али, као што рекох, ја сам једва знао за његово постојање и, с друге стране, хтео сам да испитам све могућности, све пролазе, а још више, све ћорсокаке око великог пространства, које зовем Ђубриште. Оно је преда мном у целој непрекидности и у димензији која не може да се сагледа, да се премери, тако да од целе површине испитујем један мали део, мој део. Што се тиче Града, њега сам могао да реконструишем на основу свега овога разбацаног по Ђубришту, што је, у ствари, била одбачена неупотребљивост, а за мене много више од тога – један космос, независан од Града, иако се Ђубриште преливало у Град или чак поклапало са њим, што је вероватно и условило да сам, лутајући по Ђубришту, зашао у Зону преливања и с тешким напором свести успео да схватим да је то што имам пред собом у ствари Град.

уторак, 7. октобар 2008.

O umetničkoj slobodi, po Miroljubu Milanoviću



Miroljub Milanović, profesor, književni kritičar


O UMETNIČKOJ SLOBODI*

Istraživanje, eksperimentisanje, traganje za novim formama, proširenje polja tema u biti su književnosti, a i drugih umetnosti. Umetnik sputan dogmama ideologije izneveriće umetičku istinu jer uvek kalkuliše krajnjim rezultatom. Njegovo delo biće umetnički neuverljivo, lažno. Umetnik u Balzaku bio je jači od ideologa u njemu: umetnička istina je trijumfovala. Mihail Šolohov u ruskom socrealizmu, završio je svoj «Tihi Don» onako kako je diktirala sovjetska partija : glavni junak, Grigorije Melehov, predaje se sovjetskoj vlasti koja će ga prevaspitati ! Lažno, neuverljivo ! U drugoj verziji, Grigorije Melehov je slomljen čovek, tragičan, onaj koji je izgubio sve, kome je revolucija uništila dom i porodicu. Sovjetske vlasti će ga uhvatiti i streljati. Ali tu drugu verziju Šolohov je mogao da objavi tek kasnije kad je «tvrda linija» partije počela da popušta. Ipak , sam umetnički postupak , slepo pridržavanje normi tolstojevkog realizma nije dalo delo velike umetničke vrednosti. Ali njemu je valjda , laskalo, da ga zovu «Novi Tolstoj».
Roman «Tihi Don» izvršio je veliki uticaj na srpsku književnost, pre svega na delo Dobrice Ćosića. Slovio je kao « istina o ruskoj revoluciji ». Postavlja se pitanje : zašto su srpski pisci sledili loš primer ? Zar radi trivijalne, prolazne slave i udobnog života ? Sve se čini da nije tako. Sve se čini da je njima, u tim poratnim godinama bio blizak takav način mišljenja i oblikovanja umetničkih dela. Drugi put bio je trnovit, neizvestan. Oni su ga svesno izbegli. Glavni pisac i ideolog u poratnom periodu bio je M. Krleža. Miljenik komunitičke partije i Titov drug. Odsedao je u hotelu «Moskva» u Beogradu . Tu su mu srpski pisci dolazili na «poklonjenje».
Zapravo, dolazili su da ocene novi kurs partije i dobiju «zaduženja». Krleža je bio ovenčan slavom da je u njegovom delu «utemeljena marsisitičko – materijalistička misao ». R. Zogović , O. Davičo, Marko Ristić, Tanasije Mladenović, A. Vučo, D. Ćosić, A Isaković, pa književni kritičari ! . . . Dolazio je i mladi Branko Miljković. Tu je , verovatno, rekao nešto o «mudrom vođi» što mu je, kasnije, došlo glave. I ostao, zauvek, mlad u književnosti.

Književnička organizacija, Savez književnika Jugoslavije, imala je svoje kongrese, nalik na one partijske. Ljubljanski kongres, održan 1952. označen je u istorijama književnosti kao prelomni trenutak na kome je postavljeno pitanje umetničke slobode i odstupanje od dogmi socrealizma. Godina 1948. pa 1952. , sled događaja nije slučajan, a trebalo bi , valjda, da je obrnuto.U praksi , u redakcijama književnih časopisa i novina sede književni kritičari odani režimu i budno prate da se ne objavi neki kritički tekst koji odstupa od generalne linije partije.
Zalaganje za umetničke slobode pretvorilo se tako u farsu, u grubu igru sa najsvetijom istinom svakog umetnika. Još su pisci lansirali tezu « kako imaju dovoljno umetničke slobode da se izraze». Njima je sloboda u granicama socrealizma bila dovoljna !? A zna se , onaj umetnik koji kaže da ima dovoljno slobode, nije umetnik.


Miroljub Milanović



______


* Miroljub Milanović: POLA VEKA ĆUTANJA. Jedan pogled na srpsku prozu druge polovine dvadesetog veka, Edicija Braničevo, Požarevac, 2008, 125 str. ; 21 cm. Ovde je preuzet odlomak iz najnovije knjige M. Milanovića, sa str. 13-14, sa dozvolom izdavača

Нема коментара:

ПИСМА, препоручују: Михаило, спашавај нас!

ЛеЗ 0011495

"ПИСМА" препоручују








Савременици и последници Доситеја Обрадовића и Вука Стефановића Караџића. - Ови рукописи, које је сакупио, обрадио и средио Властоје Д. Алексијевић (1911–1969), садрже драгоцене податке о скоро свим личностима који су нешто значили у култури српског народа од половине 18. до почетка 20. века. Ово дело је разврстано у 16 свезака по азбучном реду и, иако је изузетно богато снадбевено детаљним биографијама и библиографијама, остало је непознато нашој широј културној и научној јавности

Хазари у Русији (пун списак)